http://vmegre.com/events/38583/
Prijevod: Iz intervjua Vladimira Megrea Radiju Svobodný vysílač, Bratislava, Slovačka
Susret u Bratislavi, 20.9.2017.
Soňa Csiffáry: Jedno od pitanja, na koje nije bilo odgovoreno: Čitatelje zanima koja je poruka znanstvenoga centra kojega ste spominjali, znanstvenih centara koji se osnivaju u Rusiji.
Vladimir Megre: U Rusiji ima nekoliko znanstvenih centara, koji se bave istraživanjem Anastazijine pojave. U listopadu, u vodećem ruskom sveučilištu, bit će konferencija, posvećena pojavi Anastazije i imanjima na rodnoj zemlji. Mogu otprilike reći do kakvoga će zaključka oni doći.
Imajući u vidu znanstvene radove, mogu reći sljedeće: Jedan od znanstvenika, Mihail Pavlov, napisao je knjigu, u kojoj je razmatrao povijesne aspekte. Prema njegovu mišljenju, polazeći od Anastazijine ideje, Rusija i njoj slične zemlje mogu postati sretnije od Amerike. Amerika je bila agrarna zemlja. Trgovala je uglavnom pamukom. Onda je izglasan Zakon o imanju, u skladu s kojim su svim zainteresiranima davali zemlju za jedan dolar. Kad se obilježilo stoljeće od donošenja zakona, mnogi su kongresmeni priznali da je to bio najjači zakon u povijesti Amerike. Poput plimnoga vala, koji je digao sve čamce. Amerika se počela intenzivnije razvijati u području znanosti, kulture, na svim poljima.
To, što je predložila Anastazija, daje još snažnije smjernice. To nije samo revolucija na području jedne zemlje. To je revolucija u načinu života suvremenoga čovjeka. Shvatiti to, što je rekla Anastazija – zbog nekog razloga to uglavnom istražuju ekonomisti. Oni računaju kako će za zemlju biti dobro ukoliko dio stanovnika ode iz gradova, počne proizvoditi ekološki čiste proizvode, kako će se poboljšati zdravstveno stanje naroda i koliko će dobra donijeti kad ljudi zavole prirodu. O tome se govorilo prije sto godina, dvjesto godina. Govori se i danas da volimo prirodu i da je zagađen zrak. No još uvijek nije došlo do pomaka nabolje.
Najednom pustinjakinja iz tajge izgovori nekoliko riječi i stotine tisuća ljudi započinju mijenjati način života, stvarati imanja na rodnoj zemlji.
Evo predmeta za razmatranje – zašto su desetine, stotine novina, časopisa, emisija o tome govorili, i ništa se nije pomaknulo, da bi najednom … Sama Anastazija kaže: „Sakupila sam najljepše zvukove Semira.“ I oni su djelotvorni. Teško je povjerovati u to kako se može sakupiti najljepše zvukove Svermira. A još je teže povjerovati – zašto, koje su riječi potaknule ljude u Rusiji na osnivanje oko 400 naselja, s imanjima na rodnoj zemlji.
Pročitamo li knjige s Anastazijinim izrekama kad nam ne budu smetali izvanjski zvukovi, kad se prepustimo samo zvukovima Prirode, oni će odmah početi djelovati na dušu čovjeka. Ljudi me pažljivo slušaju. Čim počnem izgovarati riječi, točno kako je to izgovorila Anastazija, dvorana najednom zašuti i počne drukčije slušati.
Kad Anastazija govori, u prostoru se počinju stvarati nekakvi hologrami:
- Govori li o Drevnome Egiptu, o piramidama, pojavljuju se slike iz vremena njihova nastanka;
- Govori li o današnjem vremenu, pojavljuju se slike današnjice;
- Počne li neobično govoriti, zapamtit ćete to što govori i moći ćete napisati knjigu. Anastazija može govoriti 15 min, a knjigu se može čitati 4 do 5 sati;
- Anastazija može govoriti i tako kao da ne čuješ to, što govori, kao da svjedočiš tomu, što govori.
Nije mi još uvijek u potpunosti jasno što se dogodilo. Kao što bi rekli znanstvenici da je Anastazija čovjek, čije genetsko pamćenje čuva sve događaje još od praizvora. Svaki čovjek čuva u sebi te podatke. Ali se zbog suvremenog načina života njima ne može poslužiti. No, ujedinite li se i pokušate li, možda ćete i uspjeti. Otprilike tako.
Soňa Csiffáry: Aktivira li Anastazija u nama te kodove ili je ona sama na neki način taj kod?
Vladimir Megre: Ne, ona ih zacijelo aktivira.
Soňa Csiffáry: Mnogi kažu da smo u fazi pročišćavanja svijesti, pročišćavanja planeta. Ili smo prešli tu fazu i kao da počinjemo od nule, ispočetka?
Vladimir Megre: Mislim da ju je netko prešao, a netko ne.
Soňa Csiffáry: Ona misli da sve te korake može poduzimati čovjek, u potpunosti slobodan dušom i tijelom. Ostali, koji se još nisu oslobodili, oni su jednostavno promatrači sa strane.
Vladimir Megre: Što je to slobodan čovjek?
Soňa Csiffáry: To je čovjek, koji svjesno osjeća sam sebe, koji je jedno sa Zemljom i Svemirom.
Vladimir Megre: Slobodan čovjek – to je čovjek, čija je misao slobodna. Misao čovjeka – to je najvažnija energia Svemira. Pokušajmo vidjeti kako čovjek koristi tu energiju i je li on stvarno slobodan.
Evo, budi se ujutro i misli o tome što odjenuti, pojesti, gdje nabaviti namirnice da bi sutra imao što jesti, čime se povesti do posla, kolika je cijena benzina. Zatim misli o tome je li dostatno plaćen za svoj posao, a na poslu misli o tome kako je njegov šef budala, kako mu se baš i ne sviđaju kolege. Vraćajući se kući, misli o prometu, o tome kako ga čeka pospremanje kuće, telefonski razgovori … Usto još nosi tešku torbu, a bole ga križa. Prije spavanja misli o tome kako mu se ne spava i kako nije oprao suđe.
Na što se troši najjača energija čovjeka? Najjača energija u Svemiru. Na nekakve probleme, kojih uopće ne bi bilo da živi drukčije. Anastazija ne mora misliti o kući, o prehrani. Nju u potpunosti opslužuju životinje, s kojima se ona ophodi kao s domaćim životinjama. Ona kaže da se trebamo hraniti kao što i dišemo, ne misleći. Zahvaljujući takvome načinu života ona se može služiti energijom svoje misli u stvaranju budućnosti. U tome se zacijelo i sastoji sloboda čovjeka. Trebamo malo promijeniti naš način života.
Soňa Csiffáry: Vi zapravo mislite da će svaki čovjek imati takve sposobnosti kao Anastazija, oslobodi li se svih tih misli i ujedini li se sa Svemirom, s našim Bogon?
Vladimir Megre: Teško mi je reći može li se on ujediniti s Bogom. U krajnjem slučaju, on će spoznati Boga više od onoga čovjeka, u potpunosti ukorijenjenoga u našemu tehnokratskom svijetu…
Razmisle li, mislim da će mnogi uspjeti promijeniti soj život. Ideja stvaranja imanja na rodnoj zemlji, o čemu smo jučer govorili, u tome će pomoći.
Kao što je to bilo u Americi, a sada u Rusiji i drugim zemljama, Češkoj, Slovačkoj, moći će doći do velikih promjena, koje će utjecati na sva područja života čovjeka i države u cjelini.
Imanja na rodnoj zemlji mogu utjecati i na plaću onih, koji ostanu u gradu. Njihova će se plaća povećavati…
Plaće su male jer ljudi pristaju za njih raditi…
Čovjek na imanju na rodnoj zemlji ima dom i hektar zemlje s vrtom, gredicama, biljkama, Predlažu mu posao za novac u gradu. On za plaću neće poći i neće ništa izgubiti. Stoga što on ima posao na imanju koji će mu donijeti veći dohodak. U tom slučaju će poslodavac povećati plaću. Otprilike tako.
Soňa Csiffáry: Velika hvala za odgovor o slobodi čovjeka. Vratimo se imanju na rodnoj zemlji. Smatrate li da je realno da izglasamo zakone koji bi štitili ljude na imanju na rodnoj zemlji, kako bi oni na taj način mogli živjeti? Je li to moguće u Češkoj, Slovačkoj?
Vladimir Megre: Da, moguće je. Pogotovo u Češkoj, jer je tu problem što ljudi napuštaju selo i odlaze u grad. U Slovačkoj je to manji problem, no i Slovačkoj je potreban određen broj ljudi na imanju na rodnoj zemlji. Oni bi proizvodili ekološki čiste proizvode. U farmerskoj proizvodnji to nije moguće.
Soňa Csiffáry: Prije dva tjedna se održao slavenski skup u Češkoj. U Češkoj, čak i Slovačkoj i Mađarskoj, osnivaju se općine, koje će zakonom štititi svoju zemlju. Na tome prvom skupu su odlučili da će se voditi staroslavenskim zakonima. To može biti zanimljivo našim slušateljima, a i Vama. U Slovačkoj je također nekolicini uspjelo ozakoniti zemlju ne kao komercijalni proizvod, nego kao nacionalno dobro. Pitanje je jedino hoće li se poštivati to, što je u zakonu. Nadajmo se da će snaga nove svijesti slavenskoga naroda pomoći zaštiti naše nacionalno dobro – našu zemlju.
Može li posljednje, neveliko pitanje? Jučer ste iznijeli vrlo lijepu ideju o mobilnome karavanu s muškarcima i ženama. Koliko je važno da muškarci i žene budu zajedno. Pitanje – razmislite li spontano, kako biste nazvali karavan?
Vladimir Megre: Ne mogu razmisliti spontano, ali nam naziv treba. Razmislimo zajedno. Dosjetite li se, recite. Možda će se dosjetiti vaši čitatelji. Odredite u čemu je bit toga karavana.
Ponovit ću. Imamo susret – kao jučer, u Pragu, u drugim mjestima. Dolaze ljudi izdaleka. Susret traje 2-3 sata i ljudi se razilaze. Zbog čega karavan? Naprimjer, dolaze ljudi iz Rusije, noće u kampu ili motelu, ostaju 2-3 dana. Dolaze ljudi, koji stvaraju imanja na rodnoj zemlji. Dolaze ljudi iz raznih mjesta, druže se uvečer. Dolaze ljudi, koji si traže životnog suputnika, s kojim će stovriti imanje na rodnoj zemlji, s kojim će zasnovati obitelj, rađati djecu.
Vjerojatno ste na to mislili. Hajdemo, možda možete prenijeti ovu misao i čitatelji se mogu dosjetiti naziva, a i sam ću o tome razmišljati.
Evo koji mi naziv pada na pamet. Kako se zvao susret u Pragu i ovdje? Nova civilizacija. Mislim da bi karavan možda mogli nazvati „U novu civilizaciju“, to jest oni traže puteve nove civilizacije. Vidim sliku karavana: pet automobila, kojima se pridružilo još petsto, još pola milijuna, i svi karavani idu u novu civilizaciju.
Soňa Csiffáry: Voljenome domu.
Vladimir Megre: Eto! Na putu kući idu u novu civilizaciju. Promislite i smislite. Vašim slušateljima želim da nađu put u novu civilizaciju ne kao samci, nego s obitelji, ne samo sa ženom, nego s voljenom ženom, ne samo s djevojkom, nego s voljenom djevojkom. A ženama – mnogi se muškarci pripremaju postati dostojnima žene, s kojom će krenuti u novu civilizaciju. Pričam, i već se javlja želja – krenuti s takvim karavanom.
Hvala vam!