Čovjek u stanju ljubavi zrači. To se zračenje u dijelovima sekunde diže uvis, do planeta što prolaze nad čovjekom i ponovno se vraća na Zemlju i daje život svemu postojećem…
Čovjek šalje u Kozmos samo zrake svjetla. I iz Kozmosa se na Zemlju vraća samo blagotvorno zračenje…”
“Čistoća namjere, osjećaja i osjeta, svojstvenih većini, određuje mjesto, gdje se nalazi većina čovječanstva u Svemiru i u vremenu.”
…One biljke s kojima određeni čovjek uspostavlja neposredan odnos, stvaraju za njega prostranstvo istinske Ljubavi. One ljubavi bez koje život na Zemlji ne bi bio moguć…
Nema ničega na svijetu što je jače od božanskoga nadahnuća. No postoji biće koje mu je slično po snazi, i koje može zauzeti mjesto između Boga, koji je najnježniji odgajatelj i malenoga djeteta koje je slično anđelu, a koje je čovjek… To biće je čovjek roditelj.
Tražitelji traže stoljećima sveto mjesto na Zemlji. Misle da se ono zove Šambala te da će se na tome mjestu svatko povezati s mudrošću Svemira.
No Šambalu nije nitko mogao pronaći, iako su tražitelji proputovali mnogo stranih zemalja. Neće je niti naći budu li tako tražili, jer Šambala se nalazi unutar svakoga, a njezino izvanjsko očitovanje stvaraju ljudi.
Svaki stanovnik velikoga grada bi trebao pronaći smolastu cedrovu šišarku i njezin oraščić pomiješati sa svojom slinom. Trebao bi ga posaditi u svome domu, u nevelikome loncu, te svaki dan zalijevati. Prije zalijevanja bi trebalo opustiti prste na rukama, smiriti se, te potom sebi, no najvažnije, svojoj djeci, poželjeti dobro, kao i shvaćanje Boga. Tako bi trebalo činiti svaki dan.
Moj Sine, Svemir predstavlja misao, a putem misli je stvorena mašta, tragovi koje se mogu dijelom nazrijeti u materijalnoj stvarnosti. Kada dođeš do kraja svega, svojom ćeš mišlju otkriti novi početak, a zatim će se sve nastaviti. Ti ćeš se roditi kao što ni iz čega nastaje nešto, a tvojim lijepim novim rođenjem stvorit će se tvoj odraz i nastavit će živjeti tvoja duša, tvoje težnje i tvoja maštanja. Moj sine, ti si beskrajan i vječan! Tvoje stvaralačko maštanje je tvoj dio!
…Usmjerivši svoju ljubav prema onome što je najvažnije, žene koje su savršene Božje tvorevine, povratit će Zemlji njezinu ljepotu kojom je sjajila u prvobitno doba, i svu će Zemlju pretvoriti u cvjetajući vrt Božanske mašte! Žene su Božanske tvorevine. One su prelijepe boginje Božanske Zemlje.
Vladimire, odgoj djece je odgoj samoga sebe! Projekt koji mi sada svi zajednički zamišljamo će nam u tome pomoći. Kako se danas djeca rađaju, poznato je i tebi i svima drugima. No ljudi ne pridaju dosta važnosti onome što prethodi rođenju te se mnogoj djeci ne otkrivaju sve razine stvarnosti, svojstvene samo čovjeku. Stoga se zacijelo i rađaju kao bogalji…
Samo želje i težnje čovjeka mogu uključiti ovaj ili onaj program događaja koji će uslijediti. Takav je zakon Stvoritelja. Nitko i nikada, nikakve svemirske energije, ne mogu narušiti taj zakon. – Jer je čovjek gospodar svih energija Svemira! – Čovjek!…
Ali, tata, ti nećeš pisati svoju devetu knjigu. Devetu će knjigu stvarati puno ljudi, odraslih i djece. Ona će biti živa. Činit će je mnogo prelijepih poglavlja – rajskih kutaka na rodnoj zemlji. Ljudi na Zemlji će pisati tu knjigu i služit će se slovima, riječima Oca koje će stvarati osjećaj radosti. Ta će knjiga biti vječna. Mama me je naučila čitati ta živa i vječna slova i stvarati iz njih riječi.
Čovjek sadrži u sebi djelić svih energija u Svemiru. Ima ih bezbroj i one su u suprotnosti jedna s drugom. Svaki djelić energija Svemira treba u čovjeku biti u ravnoteži i treba predstavljati jedinstvo.
Nadvlada li barem jedna energija sve ostale, druge se energije počinju smanjivati i dolazi do narušavanja ravnoteže. Tada… Tada se mijenja Zemlja i na njoj dolazi do nesklada.
Neće proći puno vremena i Knjigu naslijeđa stvarat će, svojom će je rukom pisati i puniti stranice milijuni očeva i majki diljem cijele Zemlje. Bit će vrlo mnogo Knjiga naslijeđa. U svakoj će biti istina koju će roditelji od srca iznijeti, prenijeti svojoj djeci. U tim knjigama neće biti mjesta lukavstvu. Te će knjige srušiti povijesnu laž.
Sretan ćemo život ostvariti ne samo za sebe nego i za svoje bližnje uspijemo li misaonu energiju spoznati i prihvatiti. Čovjeku je predodređen jedino sretan život na Zemlji…
Prvobitno je čovjek imao brzinu misli koja je bila najbliža brzini misli Boga, a ako je čovjek vodio određeni način života, njegova se misao mogla i ubrzati, a Božanska se misao mogla i nadjačati…
Čovjek može zračiti neobično blagotvornom energijom. Ona je potrebna svemu što živi na Zemlji poput zraka, Sunca i vode. Štoviše, svjetlost je Sunca samo odraz snažne energije, koju širi čovjek.
Sine, sva istina Svemira, sve se obavijesti mogu sakupiti još od prvobitnih izvora, i sve su bile uvijek dostupne svakome bez imalo prikrivanja. Sve te obavijesti ne mogu svi shvatiti, niti primiti, jer u životu ne teže istome cilju, duša im nije usklašena u svojoj težnji s težnjama Svemira. Čovjek je slobodan i neovisan, i ne mora odabrati put kojim ide Svemir, nego može odabrati vlastiti put. Ali je Bog slobodan odrediti kada će, komu i kako nešto došapnuti. Nemoj biti tužan jer nemaš određeno znanje. Neka te povede mašta i vjera, i sve ćeš imati. Jedino mašta kojoj ćeš se prepustiti treba biti dostojna stvaranja.
Bog je stvorio čovjeka besmrtnim, no da bi on bio besmrtan, potrebna su tri uvjeta. Ponajprije bi trebalo stvoriti živo prostranstvo, koje bi čovjeka privlačilo k sebi, i kojemu bi čovjek težio.
Zatim bi na Zemlji trebao postojati barem jedan čovjek, koji bi mislio lijepo i dobro o tebi.
Kao treće, ne bi se nikada trebalo dopustiti misliti o tome da nas može zateći smrt, i to je veoma važno.
Onaj tko će s ljubavlju stvarati imanje na rodnoj zemlji, ponovno će se i ponovno rađati.
Sve što bude na smetnji, zauvijek će nestati sa Zemlje i dat će mjesto novoj civilizaciji koja će se roditi.
Ljubav dvoje, mašta, u ljubavi rođena, može pobuditi život na svakome planetu.
Onaj tko odabire život i tvori stvaran život, bit će vječan, i bit će nalik na velikoga Stvoritelja Svemira.
Ljubav jest kozmička bit. Ljubav je živuća, misleća i vlada visokom sposobnošću umnoga spoznavanja. Ona je moćna, i Bog se njome nije uzalud zanosio. Bog je obdario čovjeka veličanstvenom energijom Ljubavi.
…zajedništvo u stvaranju i radost koja će u svima izazvati promišljanje o stvaranju. To upravo Bog želi od čovjeka.
…Vedrusima je mjesto začeća uglavnom služilo da mogu usnuti i spoznati Svemir.
…Čovjek nije ništa drugo nego materijalizirana slika. Budući da predstavlja materijaliziranu sliku, sâm čovjek može svojom misli stvarati i materijalizirati slike. U tome je njegova snaga. To je nenadmašna snaga Svemira…
…poznate su mi te tri riječi, riječi koje određuju glavni zadatak, koji treba ispuniti cijelo čovječanstvo… USAVRŠAVATI SVOJU ŽIVOTNU SREDINU… Usavršavati svoju životnu sredinu znači usavršavati samoga sebe…