Iz medija o Anastaziji

Osvrt Sandre Pocrnić-Mlakar

Pročitajte osvrte Sandre Pocrnić-Mlakar na dva popularna portala:

Mojzagreb.info
Samopozitivno.com

Intervjui o Anastaziji na samopozitivno.com

Pročitajte intervju
Pročitajte intervju

Sensa Klub

Pročitajte članak objavljen na portalu Sensaklub.hr

Pročitajte više

Časopis Svjetlost

U časopisu SVJETLOST, RUJAN/LISTOPAD 2006 -broj 48- str.30, 31, 50. je objavljen članak o Anastaziji. Piše: Zoran Vujošević.

ANASTAZIJA – SIBIRSKA PORUKA NADE

Ruski pisac Vladimir Megre postigao je svjetski uspjeh pišući o Anastaziji, pripadnici “stare rase”, djevojci koja je cijeli život provela u sibirskoj tajgi, živeći u skladu s jednostavnim, univerzalnim prirodnim zakonima. Anastazija komunicira sa životinjama, a ljudima govori mudro, poput duhovnog učitelja. Ali, postoji jedan problem – nikada je nitko nije vidio osim Megrea, autora knjiga.

Prije točno jedanaest godina, Vladimir Megre stajao je na ulazu u jednu od stanica moskovskog metroa. Pred sobom je imao poveći svežanj knjiga koje je pokušavao prodati užurbanim prolaznicima. Slika, nimalo neobična za modernu Rusiju, u kojoj su mnoge vrijednosti ‘okrenute na glavu’. Megre je imao i društvo: lokalne alkoholičare i mlade heroinske ovisnike, stare žene koje su pokušavale preživjeti prodajući cigarete, pripadnike ‘Hare Krishna pokreta’ i ‘Jehovinih svjedoka’ koji su pokušavali svojim publikacijama ‘preobratiti’ prolaznike. Megre je prodavao drugačiju literaturu. Priča o čovjeku koji je od ‘anonimnog poduzetnika’ kakvih je danas u Rusiji više milijuna, dosegao status jednog od najčitanijih ruskih pisaca u posljednjih sto godina, svakako zaslužuje da bude ispričana. Početkom 1995, Megre je putovao Sibirom zbog poslovnih razloga. Vremena su u Rusiji bila izuzetno teška, država nije funkcionirala, mnogim su gradovima vladale kriminalne grupe i gangovi, tvrtke su propadale, u zraku se osjećalo ozračje egzistencijalnog straha i duhovnog beznađa. Prema nekim analizama s kraja devedesetih, tijekom samo jednog desetljeća dodira sa silama ‘globalnog slobodnog tržišta’ u Rusiji je od posljedica neimaštine i raspada infrastrukture umrlo više od deset milijuna ljudi. Istovremeno, svjetski financijsko bankarski krugovi, hvalili su Jeljcinovu vladu zbog ‘hrabrog i beskompromisnog pristupa liberalizaciji i privatizaciji svih resursa’. U želji da ‘otvori nove tokove novca i robe’ Megre je putujući Sibirom u potrazi za sirovinama koje bi možda mogao izvoziti na podučje bogatog Zapada i Amerike, doznao za priče o ‘čudnim ljudima’ koji obitavaju u nepreglednim sibirskim prostranstvima, daleko od gradova, gotovo bez dodira sa modernom civilizacijom. Neke od takvih ljudi Megre je susretao na svojim putovanjima, s njima se družio i poslovao. Tada je prvi puta čuo za legende o ‘paralelnoj civilizaciji’ koja daleko od svijeta opsjednutog materijalističkim idealima, postoji od prastarih vremena.

Megre upoznaje Anastaziju

U svojoj prvoj knjizi, Megre je opisao svoj dolazak u Sibir i poznanstvo sa pripadnicom ‘stare rase’ – Anastazijom. Tko je ova tajanstvena djevojka za koju danas, zahvaljujući Megreovim knjigama, znaju ljudi širom svijeta? Prema Megreovim tekstovima, Anastazija je predivna mlada djevojka koja je cijeli život provela u sibirskoj tajgi, živeći u skladu s jednostavnim a opet univerzalnim prirodnim zakonima. Nikada nije imala ozbiljnijih i duljih dodira s modernom civilizacijom. Živjela je na travnatom šumskom proplanku, komunicirala sa životinjama, hranila se plodovima prirode. S druge strane, iskazivala je zavidnu mudrost kakvu obično susrećemo kod različitih duhovnih učitelja. U prvom razgovoru s Megreom lucidno je uočila opasnu bahatost modernih ljudi koja bi na kraju, ako se ne ‘opametimo’ mogla rezultirati uništenjem našeg doma, planeta Zemlje.

U početku, Megre je bio fasciniran Anastazijinom tjelesnom ljepotom ali njene’poruke’ su teško dopirale do njegovog uma, naviklog na svijet brojki i poslovne lukavosti. No, ubrzo je otkrio da ga misli o mladoj ženi progone čak i kad je jako daleko od njenog doma na šumskom proplanku. Nakon povratka u Sibir i ponovnog susreta sa Anastazijom u Vladimiru Megreu, nešto se ‘prelomilo’. Poslije je napisao da ga je obuzela neka čudna sila i da je shvatio da je njegova sudbina, na neki mističan način povezana s tajgom i Anastazijinom sudbinom. U to doba, tvrdi Megre, Anastazija mu je saopćila da je on predodređen da ljudima prenese važnu poruku. Rekla mu je i neke stvari o njegovoj budućoj ‘misiji’ koje su tada djelovale nevjerojatno. Kada je rukopis prve knjige dovršen, počeo je mukotrpan put prema izdavačima i publici. Danas Megre s blagim humorom govori o tome da je njegov početnički, ‘neizbrušeni1 stil odbijao izdavače i da su ga mnogi ismijavali. A onda je počeo doživljavati neobične stvari koje su ga u konačnici uvjerile da iza cijele priče sa Anastazijom možda stoji ‘prst sudbine’.

Iako su ga izdavači redom odbijali, na kraju je jedan vlasnik tiskare u Moskvi, na svoj trošak tiskao prve dvije tisuće primjeraka i poklonio ih zapanjenom Megreu. Tako se Vladimir Megre našao na onoj stanici metroa, nastojeći neznancima prodati knjižicu koja je za mnoge, predstavljala malo svjetla u svakodnevnoj mračnoj stvarnosti, I, kao nekim ‘svemirskim diktatom’ ta se prva naklada prodala u rekordnom roku. Ponukan uspjehom, Megre plaća tiskanje novih primjeraka.

Nastanak kulta

Upravo u tom periodu, počinje spontani nastanak ‘kulta Anastazije’. Na ruskoj je duhovnoj ili ‘new age’ sceni ova pojava izazvala velik odjek, i naravno, mnoge kontroverze. Ohrabren neočekivanim uspjehom prve knjige, Megre ubrzano nastavlja pisanje. U njegovim tadašnjim tekstovima nalazimo razvoj priče između njega i Anastazije. Megre se naime, zaljubio u Anastaziju na prvi pogled. Čitajući prvu knjigu, čitatelji saznaju da je plod njihove veze mali Volođa (pravo mu je ime Vladimir, po ocu) i da je to unijelo dosta nereda u Megreov privatni život, budući da je tada kako piše, bio oženjen te da on i supruga nikako nisu uspijevali dobiti potomke.

Krajem devedesetih godina, Megre je već etablirani autor. Izlazi četvrta knjiga iz serijala ‘Anastazija’. Tada je u Rusiji već formiran veliki broj klubova čitatelja ‘Anastazije’, osnovana je neprofitna udruga kojoj je cilj promicanje ‘vječnih duhovnih istina’ na dobrobit današnjih ljudi. U isto vrijeme, sve su glasniji krugovi koji Megrea proglašavaju spretnim varalicom, a cijelu priču o Anastaziji obmanom. Glavni argumenti Megreovih protivnika daju se sažeti u nekoliko točaka. Kao prvo, oni tvrde da je najočitiji dokaz prevare, to što Anastaziju nikada nitko, osim naravno autora, nije vidio! Megre je na ove napade odgovorio porukom koju mu je navodno, prenijela Anastazija a koja glasi: ‘Anastazija postoji za one koji u nju vjeruju. Ako vam vaše srce govori da ona postoji negdje u dalekim sibirskim prostranstvima, ne slušajte skeptike, vjerujte svom srcu.’ Osim toga, govorio je Megre, nije bitna sama Anastazija, nego njena poruka i djelovanje ljudi koji inspirirani Megreovim knjigama nastoje mijenjati sebe i svoj svijet.

Slijedeći argument skeptika su neke pomalo djetinjaste tvrdnje o prirodi svijeta i duhovnosti. Oni se pitaju: kako je moguće ‘da Anastazija ima lijek za sve probleme modernog društva’ te iako nema nikakvog formalnog obrazovanja predlaže tehnička rješenja za ekološki čiste automobile, znalački govori i o psihološkoj krizi modernih ljudi itd? Oni su odmah ‘prepoznali’ pravo stanje stvari: Megre i neki njegovi suradnici su pomalo nespretni plagijatori i kompilatori baštine svjetskog i naročito ruskog misticizma. Oni ‘posuđuju’ i na sebi svojstven način interpretiraju univerzalne duhovne zakone. Neki su podsmješljivo aludirajući na kontroverznog autora Carlosa Castanedu, koji je isto tako ‘prozivan’ zbog sumnjive autentičnosti nekih detalja u svojim knjigama, govorili kako je Anastazija, Megreov ‘don Huan’.

Ali ovi napadi nisu nimalo pokolebali autora-poduzetnika. On se počeo sve češće pojavljivati na ‘svjetskoj sceni’. Početkom novog tisućljeća, knjige o Anastaziji su malo pomalo počele dopirati do čitatelja izvan Rusije. Pojavilo se njemačko, englesko i francusko izdanje, da bi danas Megreove knjige bile dostupne na dvanaestak svjetskih jezika uključujući i hrvatski. Prilikom obraćanja svojim čitateljima u Njemačkoj, početkom 2001 godine, Megre je upozorio publiku da nije dobro da se ‘vežu za Anastaziju kao da je ona nekakav guru’ naglasivši ponovno potrebu da svatko od čitatelja, pronađe mjesto ljubavi u vlastitom srcu i zatim tu ljubav podijeli s drugim ljudima te usmjeri svoju energiju na iscjeljivanje zajednice u kojoj živi, doprinoseći tako harmonizaciji cijelog Planeta! Ove i slične poruke snažno su odjeknule. Uprkos kritičarima i skepticima, Megre i ‘kult Anastazije’ postali su prepoznatljiv i važan segment nove ruske duhovnosti.

Ekološke i ekonomske inicijative

Megre je postao tražen sugovornik novinara. Napisani su članci o njemu i Anastaziji a navodno je snimljen i dokumentarni film o cijelom tom slučaju. Neki tvrde da u stvarnosti film ne postoji, dok drugi tvrde da postoji ali da Megre čeka ‘pravi trenutak’ da ga pokaže. No, tvrdi se da u dvosatnom dokumentarcu, ne vidimo Anastaziju nego mjesta u Sibiru na kojima se događaju ‘čudne stvari’ a ima i mnogo intervjua s osobama kojima je Anastazijina poruka izmijenila život!

Neosporna je činjenica da su mnogi Megreovi čitatelji, zaista počeli živjeti drugačije. Postoji obilje primjera za ovo: grupe čitatelja su se počele spontano okupljati oko nekih inicijativa koje Megre spominje u svojim djelima. Ovdje prvenstveno mislimo na ekološke i ekonomske inicijative. Naime, Megre tvrdi da je došlo vrijeme da ljudi promijene svoj način života budući da je moderna potrošačka filozofija i život u prenapučenim i nehumano uređenim gradovima, te civilizacija koja potpuno poriče duhovnost, glavni uzrok problema s kojima se danas čovjek suočava.

Potreba da se vratimo prirodi, ‘korijenima’ i duhovnosti nije samo nešto što je za ljude ‘dobro’ to je prvi preduvjet da ljudska rasa preživi! Ovakve poruke, nalaze na sve više poklonika iz dana u dan. U Rusiji nastaje nešto što bismo mogli nazvati snažnim društvenim pokretom. Ciljevi su mu jasno definirani: odricanje od pohlepe i suicidalne ekonomske filozofije besmislenog uništavanja prirode, ljubav i tolerancija među ljudima, ravnopravnost spolova i afirmacija ženine uloge u društvu te alternativni, humaniji odgoj djece. Mnogi su Anastazijini sljedbenici počeli sustavno proučavati razne oblike duhovnosti, osobito meditaciju, molitvu i rad sa ljekovitim biljem. Nadalje, vrlo je snažna njihova inicijativa za povratak životu u manjim zajednicama, nasuprot modernog trenda urbanizacije, koji ljude čini bolesnim i nesretnim. U pitanjima ekonomije, Megre nudi ‘hrabra’ rješenja: smatra da bi poslovni odnosi prvenstveno morali biti bazirani na etici, uvažavanju prirodnih resursa i održivog razvoja, te na kreativnom pristupu egzistencijalnim pitanjima. U Rusiji je u proteklih nekoliko godine, zabilježeno nekoliko vrijednih inicijativa koje su usmjerene na to da poduzetnicima vrate dostojanstvo, oslobode ih sprege sa mafijom i državnom birokracijom. Megreova, ili Anastazijina inicijativa kolektivnog ‘povratka prirodi’ našla je odjeka i među političarima. Mnogi od njih su shvatili da bi kolaps ruske supersile koji se dogodio ranih devedesetih, danas mogao biti pokretač nekih kreativnih i korisnih inicijativa, zato što su siromaštvo i neljudski uvjeti života, u mnogima stvorili odlučnost da uzmu svoju sudbinu u vlastite ruke. Stoga, ohrabreni pozitivnom reakcijom na Anastazijinu poruku, neki političari predlažu da se Rusija što snažnije usmjeri na različite ekološke projekte, masovnu proizvodnju zdrave hrane, izvoz drva i slično.

Nenasilje najvažnija poruka

Ako vrijeme pokaže da su ovakve humane postavke u stanju proivesti ‘kritičnu masu’ i stvoriti konkretne i trajne promjene, Megre će doista moći biti zadovoljan. On već odavno nema financijskih problema budući da je ‘Anastazija’ samo u Rusiji prodana u desetak milijuna primjeraka dok ju je kako to tvrde neke agencije za ispitivanje tržišta, u stvarnosti pročitao daleko veći broj ljudi. Nedvojbeno je da je Rusija kroz Anastazijine riječi koje ‘prenosi’ Vladimir Megre, dobila i nešto prijeko potrebnog samopoštovanja. Zemlja je prije desetak godina, bila na rubu. Ljudi koji su nekad bili ponosni zato što su svijetu podarili besmrtne pisce i zaslužne znanstvenike, bili su gladna i obespravljena masa a živote su im ‘kreirali’ beskrupulozni kriminalci i sluge multinacionalnih korporacija. Vladimir Megre svojim sunarodnjacima pokazuje drugačiji put. Poziva ih da se vrate izvornim vrijednostima, da prestanu biti robovi televizije, da se odreknu bijega od života kroz alkohol i droge te da povrate svoj ponos. Naslov jedne od knjiga ‘Zvonki ruski cedar’ kao da sažima u sebi svu simboliku ogromnog prostranstva pred kojim čovjek i nehotice osjeća strahopoštovanje. Danas mnogi ljudi u Rusiji ali i drugim zemljama, nose svojevrstan ‘znak raspoznavanja’ okrugao medaljon napravljen od cedra. Anastazija to preporučuje za balansiranje energija u auri, no ovaj drveni kružić za mnoge je daleko više od toga. On im je svojevrstan podsjetnik na to da je ljudsko biće daleko više od onoga što misli, da smo moćniji nego što priznajemo, i da svoju moć možemo i moramo koristiti na svjestan i miroljubiv način. Nenasilje je svakako jedna od najvažnijih Anastazijinih poruka. Kao i ta da su djeca naša budućnost te da se moramo potruditi da im pružimo zdravu alternativu za nakazni svijet na koji bi nas željeli osuditi neki krugovi u svijetu koje Anastazija jednostavno naziva ‘mračnim silama’.

Glas srca jedini kriterij

Danas je očito došlo vrijeme kada mnogi ljudi žele postati slobodni od utjecaja ‘mračnih sila’. Za razliku od nekadašnjih Rusa koji su se početkom dvadesetog stoljeća nastojali izboriti za pravdu pištoljima i dinamitom, pripremajući anarhističkim akcijama tlo za Oktobarsku revoluciju, moderni sljedbenici Anastazije imaju drugačije ‘oružje’: vjeru u svojim srcima u bolji svijet do kojeg ćemo doći pročišćenjem vlastitog srca. Možemo reći da nije čudo da poruka mira i duhovnosti dolazi iz dalekog Sibira. U prošlosti, mnogi su svjetski putopisci ali i ‘tvrdi’ okultisti spominjati mističnu snagu sibirskih prostranstava. Tradicionalno, najsnažniji ruski iscjelitelji i šamani, već stoljećima dolaze od tamo. Na području Sibira proteklih je desetljeća bilo opaženo tisuće NLO-a, znanstvenici spominju zanimljive ‘anomalije’ magnetskog polja, kompasa itd. Nedvojbeno je da je cijelo to ogromno prostranstvo, svojevrsna ‘čarobna zemlja’. I zato nije slučajno da je Vladimir Megre pronašao svoju ‘muzu’ u nepristupačnoj tajgi. Premda je potrošeno mnogo papira da bi se dokazivalo kako Anastazija ‘postoji’ ili ‘ne postoji’, ta polemika nas može skrenuti na pogrešan trag. Opipljiva ‘stvarnost’ i ‘dokazi’ su sklizak teren. Poznato je da je u srednjovjekovnoj Europi u opticaju bio ogroman broj relikvija koje su navodno bile ‘komadići križa na kojemu je razapet naš Gospodin’. Kasnije su pedantni povjesničari zaključili da bi, ako sve te brojne relikvije proglasimo autentičnim, ispalo da je ‘križ bio visok desetinama metara i težak nekoliko tona’! A ipak, vjernici su stoljećima doživljavali iscjeljenja i dobivali utjehu od tih ‘neautentičnih svetih predmeta’. Bi li imalo smisla sve te ljude proglasiti naivnima? Naravno da ne, jer uslišana molitva je u svim religijama dokaz usrdne vjere. Zbog toga, skeptici i kritičari nisu Anastazijine poštovatelje uspjeli uvjeriti da vjeruju u nešto apsurdno. Zato smo mišljenja da će u vremenima koja dolaze, Anastazijina poruka dobivati na važnosti. Megre tvrdi da je planirano da izađe devet knjiga i blizu je cilju. S odmakom od nekoliko godina moći ćemo procijeniti snagu i trajnost Anastazijine poruke. A do tada… pročitajte neku od knjiga i zavirite svoje srce. Kao što kaže Vladimir Megre, u ‘stvarima koje su vezane s fenomenom kao što je Anastaziijin, ipak bi trebalo poslušati glas srca’.

Časopis Misteriji

U časopisu “Misteriji”, GODINA 1 – Broj 6 – KOLOVOZ 2006, str. 44, je objavljen članak o knjigama “Zvonki cedar ruski”.

Od davnina ljudi su pričali o ruskoj duši. Tu istinitu predodžbu prekrila je nepojmljiva surovost boljševizma, tako da je taj pojam ostao samo blijeda uspomena. I sada – pojavljuje se Megre sa svojom Anastazijom, »fantastičnom knjigom koja govori srcu«, kako ju je nazvao jedan zapadni autor. I zaista je tako. Megre je ruski biznismen. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća išao je poslom u Sibir i stjecajem okolnosti susreo se s vrlo, vrlo neobičnom ženom -Anastazijom. S njom je, tijekom godina, doživio cijeli niz vrlo neobičnih iskustava koja je kasnije iznio u seriji od osam knjiga (jedna je u dva dijela), a planira, kao zaključnu, objaviti još i devetu. Na hrvatskom je jeziku do sada izašlo pet knjiga koje se mogu naručiti preko časopisa Misteriji. Ne bi imalo smisla prepričavati ovako ogromnu pripovijest niti za to ima prostora na ovome mjestu. Već i sami naslovi knjiga mogu čitatelju nešto reći. Prva se knjiga zove Anastazija, druga Zvonki cedar ruski, treća Prostranstvo ljubavi, četvrta Stvaranje, peta Tko smo mi?, šesta knjiga je o rodu (lozi), sedma Energija života, osma (I. tom) Nova civilizacija i osma (II. tom) Nova civilizacija – rituali ljubavi. Deveta knjiga još nije izašla u originalu, niti joj se, za sada, zna naslov. Sve knjige izlaze u seriji pod zajedničkim naslovom Zvonki cedar ruski. Prva je knjiga uvod u kome autor piše o svom susretu s Anastazijom i opisuje svoje prve doživljaje i dojmove. U drugoj govori, između ostalog, o dolmenima – kamenim spomenicima još iz staro-keltskog doba, kao i o pokušaju mračnih sila da preuzmu nadzor nad Anastazijom. U trećoj se može naći opis pokušaja razbojnika da otmu Anastaziju i njezinog sina te kako se to sve okončalo. Četvrta je knjiga iznimno poetična i vrlo zanimljiva a govori o prošlosti i budućnosti našeg planeta, kao i o posjetu Anastazije i Vladimira drugom planetu (ono što bismo nazvali astralnim putovanjem). Peta je knjiga posvećena budućnosti Rusije i cijelog čovječanstva, te mogućnosti spasenja svijeta. Prema toj teoriji, spasioci čovječanstva bit će izuzetna djeca koja se danas rađaju (indigo i kristalna djeca) i izuzetne žene koje će utjecati na svoje muževe u vrlo povoljnom smislu. Šesta knjiga govori o svjesnom življenju i svjesnom umiranju, kao i o potrebi pisanja vlastite knjige o svojoj obitelji i genealogiji svojih predaka. Sedma je posvećena energiji života, ispravnom mišljenju i ispravnom željenju, brzini misli, plavim svjetlosnim kuglama koje štite Anastaziju i njezinoj borbi s mračnim silama itd. Osma knjiga iznosi konture nove civilizacije utemeljene na ljubavi, na neposrednom čovjekovom kontaktu s prirodom preko obiteljskih farmi, a tu je i dubinski opis suvremene svjetske situacije. Drugi dio osme knjige uspoređuje današnje stavove o seksu, obitelji, rađanju djece i obrazovanju sa stavovima naših davnih predaka kad se sve navedeno odvijalo u atmosferi ljubavi i nenasilja i pokazuje praktičnost ovakvog pristupa i u današnje vrijeme. Kroz priču o jednoj obitelji autor skicira portret svijeta starodrevne ruske vedske civilizacije koja se ponovno rađa u našem sadašnjem vremenu.

Megreove knjige prevedene su na 20-ak jezika; njihovi pristalice i poklonici već se organiziraju u grupe, širi se pokret u Rusiji i svijetu za povratak prirodi itd. Ukratko, ovo je dugo očekivani događaj izazvan izuzetno teškom svjetskom situacijom. Megreova priča o Anastaziji ulijeva nadu i optimizam da se sve što se događa u svijetu ne mora okončati katastrofom planetarnih razmjera. Takve su se katastrofe već dva puta dogodile u našem Sunčevom sustavu – kad je eksplodirao planet Maldek i pretvorio se u sadašnje Saturnove prstenove i planet Mars u kome je nestao njegov stari život (danas se govori o postojanju kolonija na ovom planetu koje je, navodno, osnovala današnja civilizacija s našeg planeta). Zanimljivo je napomenuti da je američki »spavajući prorok«, Edgar Cayce, još dok je Rusija stenjala pod boljševizmom, predvidio kako će se Rusija probuditi iz svog dubokog sna i postati svjetlost svijeta. Vjerujem kako je pojava ovih knjiga i veliki mirovni pokret povratka prirodi koji ih prati znak da ni ovoga puta Cayce nije pogriješio. Megreove knjige o Anastaziji govore srcu, emocijama, osjećajima, koji su gotovo sasvim potisnuti u današnjem mehaniziranom svijetu. Čitatelja u ovim knjigama čeka puno poezije, mnoštvo dirljivih priča i detalja.

Petar Vasiljević CQ