Prijevod: Intervju Vladimira Megrea na Frankfurtskome sajmu knjiga u listopadu 2018. – II. dio: Vladimir Megre o susretu s Anastazijom i djecom i o imanju na rodnoj zemlji
Jana Iger: Dobro jutro našim slušateljima i čitateljima. Danas sam s Vladimirom Nikolajevičem Megreom u Frankfurtu. Pokušat ću odgovoriti na sva pitanja pristigla posljednjih mjeseci. Nastojat ćemo kratko porazgovarati.
Naše prvo pitanje odnosi se na to što Vas dovodi u Njemačku. Što Anastazija kaže o Njemačkoj i Europi?
Vladimir Megre: Što se tiče našega biznisa u Njemačkoj, ne znam ništa više od Vas. Što se Anastazije tiče, njoj su ljudi jednaki, kako u Njemačkoj, tako i u Europi. Ne znam kako to može biti, jer ne govorimo isti jezik, iako možda, u biti i nismo tako različiti. Imamo različit politički sustav. Iako se ove stvari mijenjaju – danas jedan sustav, sutra neki drugi. Kvaliteta zemlje između ovih zemalja se također razlikuje.
Ljudi se četo pitaju kako podići imanje na rodnoj zemlji. Jer zemlja je skupa, teško dostupna i nema je za svakoga.
U čemu je problem? Tri njemačke obitelji podigle su imanje na rodnoj zemlji u mome naselju. Domovina ne mora biti tamo gdje se netko rodio. To je mjesto koje smo odabrali da bismo na njemu podigli imanje za sebe i svoju obitelj. Granice se mijenjaju. Danas će vlada donijeti odluku o jednoj granici, sutra o drugoj. Pogledajmo kako je to bilo s Rimskim Carstvom.
Mislim da su Anastazijine ideje globalne. Rus se može zaljubiti u Njemicu i podići imanje na rodnoj zemlji ovdje ili može otići u Rusiju i podići ga tamo. Gledano iz ove perspektive, na Zemlji ima puno neobrađene, zapuštene zemlje. Tako puno netaknute zemlje koja samo čeka da na nju netko dođe i iskoristi ju. To nije problem. Filozofija je jača od granica postavljenih čovjekom.
Znate, neposredno prije intervjua sam razgovarao s filmskom ekipom. Došli smo na izvrsnu ideju o tome da možda osnujemo vlastiti porgram, na kojemu bismo razmatrali pitanje koegzistenicje s vladom, kao i o praktičnim pitanjima poput filozofije i življenja u naselju na imanju na rodnoj zemlji. Idemo to ostvariti.
Jana Iger: Naravno! Ja to u potpunosti podržavam!
Vladimir Megre: Dogovoreno! Kad počinjemo?
Jana Iger: Počnimo već sada planirati.
Vladimir Megre: Dobro, započnimo sada, a naše prvo emitiranje, recimo, neka bude prije Nove godine.
Osnivamo cjelodnevni program s emisijom na poziv ili okruglim stolom. U Rusiji već postoji organizacija koja provodi takav program s pitanjima i odgovorima pod vodstvom Vladimira Putina. Zove se Narodna fronta. Okrugli stol će poslužiti podučavanju ljudi o pokretu sa svrhom njegova širenja. Zašto se ne bismo obratili Nacionalnoj fronti s pozivom za suradnju?
Jana Iger: Sa zadovoljstvom!
Vladimir Megre: Zamislimo kako se to može razviti. Vođa pokreta je Vladimir Putin, a mi surađujemo s vladom. Mi pokrenemo program, oni nam se pridruže, a za njima nam se brzo pridruže i drugi poglavari država. Možete li to zamisliti?
Jana Iger: Mislim da nije bitno tko je tko. Državni poglavar ili ne. Kad prođe dan, svi smo samo ljudi. Ljudi koje zanimaju iste stvari.
Vladimir Megre: Nacionalna fronta je ozbiljna i dobro uređena organizacija. Znate li po čemu je još poznata?
Jana Iger: Ne, ne znam.
Vladimir Megre: Po popularnoj diplomaciji.
Na taj način se možemo obratiti čitateljima iz drugih zemalja. Građane kojih zemalja možete obuhvatiti?
Jana Iger: Građane Njemačke, Švicarske, Austrije i Italije.
Vladimir Megre: Tako puno?
Jana Iger: To je područje koje obuhvaća naš program.
Vladimir Megre: Lijepo, nastavite. Koje još zemlje možemo obuhvatiti? Rusiju, Bjelorusiju, Ukrajinu, Kazahstan? Dobro, ni mi ne zaostajemo.
Jana Iger: Izvrsno.
Vladimir Megre: Možemo razmijeniti darove. Poslat ćemo krastavce iz Rusije i bolje se upoznati. Na našoj internetskoj stranici Anastasia.ru nalazi se objava „Žena – Boginja“, gdje muškarci i žene mogu potražiti svoju bolju polovicu. To je jedinstvena stranica, gdje se može potražiti partner sličnih životnih ciljeva, s kojim ćemo podići imanje na rodnoj zemlji. Vjerujem da ovi ljudi trebaju svoju televiziju.
Jana Iger: Slažem se.
Vladimir Megre: Želio bih još nešto reći vašim slušateljima iz Njemačke, Švedske i Češke. Želite li ljubav, znam dobar stari trik. Što samac čini želi li naći ženu? Hoće li na internetu upisati da traži ženu ili će kao u stara vremena otići u selo i reći da je dobar momak i da traži ženu? Neće. Drevna mudrost je ponudila bolji način. O tome bih želio ispričati da to možete odmah primijeniti.
Uzmimo da Nijemac želi oženiti Ruskinju. Uzme sjekiru, pilu, čekić, alat i požuri u grad. Uzmimo da je to naselje. Dakle, on krene i kaže da traži posao. Pita ima li za njega posla. Iako tu svatko zna zašto je došao. Na to mu mlada, buduća žena odgovori da za njega ima posla jer joj na trijemu trebaju stepenice. On prihvati posao i dogovore se za uvjete. Ugovore cijenu. Ona će ga hraniti i odrediti troškove. On će raditi, a ona će se pridržavati svoga dijela nagodbe. Ona možda neće biti dobra kuharica, no ona mu se sviđa i to mu neće biti važno. On možda neće biti tako dobar radnik, no on joj se sviđa pa mu to neće zamjeriti. Nakon što je posao obavljen, oni mogu ostati zajedno. Ona može smisliti neki drugi posao za njega i oni mogu nastaviti živjeti zajedno. Ne uspije li i ne budu li se sviđali jedno drugome, to neće biti nikakav problem. Posao je napravljen. On je dobio novac, a ona stepenice na trijemu.
Evo, razgovarali smo o programu i zemlji. Što još? Imamo li još kakvih pitanja?
Jana Iger: Pitanje koje svatko postavlja: Kad ste posljednji put vidjeli Anastaziju? Kako je ona?
Vladimir Megre: Ona je uvijek dobro. Ona je tako pozitivna, sretna i jaka, s jasnom vizijom načina na koji želi živjeti i na koji živi i stoga je ona uvijek dobro.
Odnosi li se pitanje na to jesam li se fizički susreo s Anastazijom, mogu potvrditi da sam ju vidio. Ne mogu reći točan datum, no recimo da je to bilo prije četiri mjeseca. Žele li naši slušatelji znati kad sam posljednji put razgovarao s Anastazijom, bilo bi jednostavnije dati im vrijeme kad s njom posljednji put nisam razgovarao. Jer moj cijeli život je posvećen Anastaziji, mojim čitateljima i svima onima koji su povezani s njom ili s njima. To je moj život.
Jana Iger: Živi li Anastazija još uvijek u tajgi?
Vladimir Megre: Još uvijek ju pokušavaju pronaći u tajgi. Počinjem shvaćati zašto ona živi na način na koji živi i ne pojavljuje se u javnosti, ne održava susrete i ne natječe se za predsjednicu poput ovdašnjih gradskih ljudi.
Zamislite Anastaziju kako sjedi na tratini, a gomila ljudi joj prilazi i moli ju da ih iscijeli. To bi bilo apsurdno jer je ona u potpunosti protiv toga. Ona kaže ljudima da promijene način života i život će im se promijeniti. Ljudi trebaju vjerovati u sebe. Ona ne želi postati zastupnica u pokrajinskome parlamentu. Ona jednostavno želi učiniti sve što treba ne bi li ljudi uvidjeli vrijednost njezina načina života bez traženja pomoći.
Možda sam već rekao da ćemo Anastazija i ja jednoga dana možda prošetati Kalinjinskim prospektom u Moskvi i porazgovarati o našemu načinu susreta s ljudima. Ljudi će nas prepoznati, ali se neće iznenaditi jer će već živjeti na isti način kao i Anastazija. U njima će biti njezina duša. Anastazija kaže da će svoju dušu dati ljudima. Njezina će duša živjeti u drugima. I neka zlo nestane sa Zemlje.
Često susrećem ljude s Anastazijinom dušom. To se može vidjeti u njihovim očima i ponašanju. Oni su mudriji i sretniji.
Za one koji to razumiju, Anastazija je uvijek s njima. Možete biti fizički blizu, oženjeni, no to ne mora značiti da ste stvarno zajedno. Muškarac nakon posla sjedne na kauč dok žena teško radi u kuhinji. Oni su jedan uz drugoga, no jesu li usitinu zajedno? Oni su udaljeni jedno od drugoga kao zvijezde na nebu.
Jana Iger: Najljepša hvala. Još jedno pitanje: Što radi Vaš sin? Gdje je on sada?
Vladimir Megre: On radi u naselju na imanju na rodnoj zemlji. Treba puno toga urediti. Ja tamo također radim kad imam vremena.
Na kraju naselja ima puno otvorenih točaka koje se mogu iskoristiti kao ulaz na imanje. Odlučio sam napraviti ulazna vrata. Kojega oblika? Dizajnirali smo ih u obliku male kuće. Promotrite li vrata, vidjet ćete malu kuću s prozorom i krovom. Približite li se kući, ona će vam se na čaroban način otvoriti i propustiti vas na imanje na rodnoj zemlji, a zatim se zatvoriti. To sam sâm smislio. To još nije dovršeno. Kuća će imati zavjese, upaljenu svjetiljku ili svijeću u prozoru i iz dimnjaka će ispuštati dim. Ljudi se pitaju tko to Megreu sve to kaže. To je sigurno njegov sin. I u njegovim knjigama kaže da on sve radi. Naravno, moj sin daje prijedloge.
Ovo nisu obična vrata. Njihova je posebnost u tome da mijenjaju čovjekovu filozofiju. Na izlasku iz kuće trebali bismo se pogledati u zrcalo, namjestiti kosu, odjenuti ono najbolje što imamo. Kuća je sveto mjesto. To je mjesto u kojemu ćemo provesti ponajviše vremena i proslaviti velike događaje. Zašto se trebamo dotjerati pri izlasku, a ne ulasku u kuću? Dakle, odlučio sam postaviti komodu sa zrcalom na ulazu da se svatko može dotjerati. Takvo mjesto zaslužuje posebnu pažnju. Tko je to smislio? Moj sin, naravno.
Zatim je tu nasip. Zamislili smo normalan nasip oko imanja na rodnoj zemlji. Pokazao se vrlo učinkovitim. Od svih mjesta na imanju, na tome mjestu vegetacija najbolje uspijeva. Nasip simbolički predstavlja ne samo ogradu prema imanju, nego je to ujedno i mjesto na kojemu biljke uspijevaju dvostruko bolje nego bilo gdje drugdje. Ove mi je godine uspjela gorušica. Gorušica je dobra za zemlju. Ona daje nektar za pčele i dvostruko je bolja od one koja raste bilo gdje drugdje.
Jana Iger: Vaš sin je napravio poseban losion za čišćenje, za dezinfekciju kože. Sve zanima imate li recept.
Vladimir Megre: Ne znam, mogu se raspitati. Ipak, želio bih reći nešto o tome kako ovi ljudi, pustinjaci poput moga sina, znaju koju biljku upotrijebiti. On je napravio čudotvoran napitak kad je bio vrlo mlad. Dakle, kako oni odabiru pravu biljku?
Jana Iger: Intuitivno?
Vladimir Megre: Oni to osjećaju. Uzmimo psa. Možemo ga izvježbati da pronađe blagorodne biljke. Životinje možemo iskoristiti za puno toga, puno više od onoga što one inače čine. Svako imanje na rodnoj zemlji bi trebalo imati svoje ljekovite biljke, ili drugim riječima, svoju živu ljekarnu. Naravno, možemo ih potražiti uokolo. Katkada znam automatski ubrati biljku, ne znajući što me zapravo boli. Znam ubrati pelin pokraj šumske staze. Dakako, ne bismo trebali brati biljke pored ceste. Zatim bih ih skuhao pa popio. I onda bih shvatio koja im je svrha. I ispalo bi tako da su to biljni lijekovi. Onda bih ih zbog različitih razloga prestao uzimati pa bih se zainteresirao za bundeve. Shvatio bih da je bundeva dobra za bolji vid.
Mi bismo trebali razviti ove sposobnosti. Umjesto da vjerujemo vlastitome orhanizmu, mi tražimo od drugih ono što nam je potrebno.
Ponajbolja hrana je hrana od Boga. To je jednostavno, ali učinkovito. Pogledajmo zašto kozja krv i maslačak tako dobro uspijevaju. Prvo jedan procvjeta, zatim drugi pa treći, četvrti … Zemlja koju odaberu za rast sadrži točno određeni broj hranjivih tvari, potrebnih za njihovo sazrijevanje i rast lišća, ukoliko ga imaju. Zemlja sadrži upravo ono što im je potrebno da bi se obranili od bolesti. Bog je tako napravio.
To stvara savršene uvjete za rast biljaka.
Uzmimo da je sezona kamilice. Poći ću šumskom stazom i potražiti ju. To mi neće pomoći. Ili je sezona jabuka pa ću poći u trgovinu i kupiti jabuku, ali mi to neće ništa značiti.
Anastazija kaže da ta jabuka nije sazrela radi tebe, nego radi novca. Onaj koji ju je uzgojio, uzgojio ju je radi novca. Jasno, da bismo dobro zaradili, trebamo dodati malo gnojiva. Niti jedan luk tako zasađen neće imati ljekovita svojstva. No, zasadiš li biljku s ljubavlju, ona će ti vratiti ljubav.
Posve je drukčije uzgojimo li nešto sami ili to kupimo u ljekarni.
„Možete li mi dati sredstvo protiv kašlja broj 4.“
„Izvolite.“
Što imate u tome paketiću?
Jana Iger: Kad je ubrano? Gdje je ubrano?
Vladimir Megre: Upravo tako. Kad je ubrano? Tko je to ubrao? Koga briga za to? Tko je to upakirao? Svijet je pun čuda. Proučavamo fiziku i kemiju, ali ne znamo puno o čudesnim moćima Prirode.
Jana Iger: Mi želimo otkriti nove svjetove, ali se bojimo otkriti svijet u kojemu živimo.
Vladimir Megre: Jest, ljudi žele saznati sve o drugim svjetovima u dalekim galaktikama i susresti se s inteligentnim oblicima života koja nam mogu otkriti tajnu Svemira. Oni upiru pogled u zvijezde tražeći odgovor, ali ne vide da upravo na ovoj planeti, na kojoj žive, mogu dobiti sve što im je potrebno. Zvijezde će nas pogledati i pitati se kad će oni doći k nama i naučiti nas kako stvoriti tako lijep svijet kao što je njihov.
Jana Iger: Baš poput biljaka koje čekaju da se prestanemo služiti našim velikim mozgom i da ih uberemo ne bi li nam otkrile svoje sastojke.
Vladimir Megre: To je svrha Prirode. Ona je poput nemani, stvorene za zaštitu i hranu čovjeka.
Jana Iger: Sljedeće pitanje. Puno je pitanja o Vašoj kćeri koja živi s Anastazijom. Je li ona još uvijek s Anastazijom ili je otišla kao Vaš sin?
Vladimir Megre: Sve je u redu s mojom kćerkom. Ona je lijepa i pametna. Sad zamislite da sam Vam rekao gdje je moj sin, tko je njegova zaručnica i gdje će biti svadba. Što mislite da bi se dogodilo? Bi li ga ljudi pošli tražiti?
Jana Iger: Bi. Ne bi ga pustili na miru i stoga nam ne trebate reći. Ljudi pomišljaju da će im se život promijeniti i njihovi problemi umanjiti da samo vide nekoga, kao naprimjer, Anastaziju. Oni se jednostavno nadaju da će im netko drugi pomoći jer nemaju snage da to učine sami.
Vladimir Megre: Kad sam bio u Goi, u Indiji, sporio sam se s nekim hodočasnicima. Tamo je bio jogi. Ljudi su mu stalno dolazili.
Porazgovarao sam s nekolicinom i rekao im da je razlog zbog kojega oni tu dolaze taj da su u potpunosti odbacili unutarnju snagu i znanje. Pitali su nekoga drugoga da im pokaže tu istu snagu koju su odbacili i kaže što im je činiti. Je li to točno? Čine li oni pravu stvar? Oni su došli tu, u Indiju vidjeti ovu osobu. Jeste li bogati?
Osoba mi je dogovorila da nije i da je tu došla po znanje.
Pitao sam ju je li ga našla. Može li poći kući i primijeniti to znanje na svoju obitelj. Što će donijeti svojoj obitelji dobivši to znanje.
Nakon što je osoba promislila, bilo je jasno da svojoj obitelji ne može ništa dati.
Katkada znam pitati o tome što želite pitati. Kažem da me pitaju i zamisle da je Anastazija ta koja odgovara.
No oni nikada ne postavljaju pitanje ili pitaju nešto nevažno.
Ima alegorijska priča koju je ispričala Anastazija. Zove se „Dva brata“.
Jednom su živjela dva brata. Nakon očeve smrti, stariji je brat rekao mlađemu: „Naš je otac umro, ali nam nije uspio prenijeti mudrost života. Otići ću i potražiti mudrost u svijetu i donijet ću ju za nas u naš dom.“
Mlađi je brat volio i obožavao starijega brata. Suglasio se i rekao mu neka uzme konja i kočiju i svu hranu koju imaju. Neka njegov brat ode i donese im mudrost.
On je otišao. Prolazile su godine. Brat se vratio nakon dvadeset godina pun mudrosti. Imao je sljedbenike.
Pošao je kući ka mlađemu bratu. Mlađi je brat zaplakao i rekao: „Hvala Bogu, moj brat se vratio. Postao si tako mudar.“
Stariji je brat sjedio zamišljen za stolom te se obratio mlađemu bratu: „Želim ti prenijeti najmudriju istinu: Svatko bi trebao posaditi drvo.“
Mlađi je brat otvorio prozor i upitao: „Poput ovoga?“
„Baš tako!“
Stariji je brat zatim rekao: „Svatko bi trebao imati dijete.“
Mlađi je brat pljesnuo rukama i rekao: „Dijete poput ovoga?“
Njegova je kćer utrčala unutra.
Koje god zrno mudrosti da je stariji brat otkrio, mlađi ga je brat već ostvario. Kad se približilo vrijeme odlaska, stariji se brat obratio mlađemu: „Daj mi očevu pilu i čekić.“ Nije ništa drugo uzeo. Pošao je stazom, napuštajući selo i zaustavio se pred velikim kamenom. U njemu je izrezbario natpis: „Putniče, sve što tražiš je u tebi.“
To je ono što tražimo. Trebamo samo pogledati unutra i otvoriti se. To mi se sviđa. To znači da bismo trebali poticati unutarnju snagu, znanje i ljubav u nama. Božansku snagu. Je li tako?
Jana Iger: Jest, to je dobra ideja.
Vladimir Megre: To je mala alegorija, ipak, vrlo je popularna na internetu. Ljudi kažu da je to baš kao iz knjiga „Zvonki cedar ruski“. U Rusiji stalno spominju ovu priču. Mislim da bi o tome trebalo snimiti film. Iako mala, ova alegorija jako utječe na ljude. Želite li svoju ženu učiniti boginjom? Ona već jest boginja! Pogledajte ju, pogledajte boginju!
Neke žene to same ne spoznaju. Poželi li žena viteza u sjajnome oklopu, što mislite, kako ga može imati?
Jana Iger: Ona bi trebala znati što želi.
Vladimir Megre: Blizu ste.
Jana Iger: I postati osobom koja to može ostvariti.
Vladimir Megre: Tako je! Uspjeli ste! I onda će se on pojaviti. Čim postanete onim koji će ovladati svojom sudbinom. Budete li samo sjedili i ne uzmete li sudbinu u svoje ruke, što možete očekivati?
„Zašto si neoženjena?“
„Čekam svoga viteza u sjajnome oklopu.“
„Onda, što čekaš? Budi ona koja dobije ono što želi i to ćeš dobiti.“
Jana Iger: Imam pitanje. Najvažniji je život na imanju na rodnoj zemlji. U Njemačkoj trenutno ljudi ne mogu započeti stvarati svoje naselje na rodnoj zemlji. Mislim da je dostatno samo njegovati svoje prostranstvo ljubavi.
Vladimir Megre: Naravno! U Rusiji je uvijek postojala ideja dače (seoskog ljetnikovca). Ljudi su dobivali šesto kvadratnih metara zemlje. Na toj su zemlji sagradili kuću, sanitarne prostorije i neku vrstu nadstrešnice. Jasno, nisu uređivali vrtove jer bi tako posegnuli za susjedovom zemljom. Ipak, imali su iskustvo i sada ga mnogi koriste ne bi li podigli svoje imanje na rodnoj zemlji.
Što se Njemačke tiče, a što sam već spomenuo, ljudi mogu napustiti Njemačku i otići u Rusiju. Prije desetak godina skupina iz Njemačke je napisala pismo predsjedniku sa željom da se presele. To je skupina od tridesetak-četrdesetak Nijemaca koji žive u Rusiji. Jednostavno je preseliti se u Rusiju.
Jana Iger: Doista. Mnogi kažu da je to njihova domovina. Anastazija poziva ruske duše neka dođu svojoj kući. Europljanin i njegova žena Amerikanka mogu živjeti negdje u srcu Europe.
Vladimir Megre: Ipak, oni nemaju svoju domovinu. Što je to imanje na rodnoj zemlji? To ne znači samo imati hektar zemlje. Na toj zemlji ja mogu okupiti cijelu obitelj. Mogu okupiti ljude s raznih strana svijeta, jednoga iz Njemačke, drugoga iz Amerike, trećega iz Argentine. Na tome ću mjestu okupiti svoj rod. Kako ćete nazvati svoje rodno mjesto koje je postalo ruševno ili ga možda više nema?
To je tvoje mjesto rođenja, tvoja rodna zemlja. Otkuda god da kreneš, to je tvoja domovina.
Jana Iger: Znači, mjesto na rodnoj zemlji je ono mjesto, na kojemu možemo započeti život, gdje možemo zasaditi vlastito drveće i biljke.
Vladimir Megre: Da. Pokazalo se da moje imanje na rodnoj zemlji nije na najboljoj zemlji. Mogao sam ga podići negdje drugdje, ali su ga drugi obliježili i rekli da će to biti Megreov komad zemlje. Ja to nisam znao. Jednom sam prolazio putem i ugledao naselje. Zamijetio sam kako je ono oživjelo zahvaljujući kućama i drugim okolnim nastambama. Jedan komad zemlje je bio potpuno zarastao i napušten. Nekoliko je stabala bilo posađeno na kraju zemljišta. Upitao sam kakvo je to napušteno zemljište. Muškarac iz toga naselja koji je sa mnom putovao je rekao da je to moj komad rodne zemlje.
Pošao sam ga pogledati. Obišao sam zemljište. Prošao sam kroz zemlju obraslu korovom i obišao susjede. Jedan od mojih susjeda je doktor ekonomskih znanosti. Na svojoj je zemlji posadio puno cvijeća. Za razliku od moje, obrasle u korov. Sažalio sam se nad mojom zemljom, obraslom u korov. Uklonio sam korov. Želio sam urediti moj komad zemlje. To je sada moja rodna zemlja, više mi je kao dom od bilo kojega imanja na rodnoj zemlji, podignutoga na najplodnijoj zemlji. To je moj dom, usprkos pomanjkanju plodne zemlje na glinastome zemljištu. Za svakoga je njegovo dijete najbolje.
Jana Iger: Imam baš takav komad glinaste, kamenaste zemlje. Ipak, sve što treba rasti ovdje raste.
Vladimir Megre: Glina može biti korisna.
Hvala Vam na ovome susretu!
Pozdravi od naših čitatelja, ili kako to oni vole reći, od „Anastazijaca“!
Jana Iger: Želim Vam sve najbolje!
Frankfurt, 9. listopada 2018.