Intervju Vladimira Megrea nezavisnoj švicarskoj televiziji “Time to do” na Frankfurtskome sajmu knjiga u listopadu 2018.

Intervju Vladimira Megrea nezavisnoj švicarskoj televiziji Time to do na Frankfurtskome sajmu knjiga u listopadu 2018.

Prijevod: Intervju Vladimira Megrea novinaru nezavisne švicarske televizijie “Time to do” Norbertu Brakenwagenu na Frankfurtskome sajmu knjiga u listopadu 2018.

 

Prevoditeljica: Norberta zanima široki spektar informacija koje nude knjige. Biste li ih mogli kategorizirati i reći što je najvažnije što nam Anastazija želi prenijeti.

Vladimir Megre: Naravno, znam sadržaj nekoliko knjiga napamet i mogu ih doslovno prenijeti. Anastazija se služi jezikom koji je lako zapamtiti. Ipak, vrlo je teško dati sažet pregled deset knjiga, no ja ću ipak pokušati.

Ona kaže da život modernoga čovjeka nije stvaran. On je uspavani „Vedrus“. Razuman čovjek tako ne može živjeti. On ne može opravdati život u zatvorskoj betonskoj ćeliji, život posvema suprotan zanosnome životu u Prirodi, u prelijepome Božanskome vrtu.

Ona kaže da moderan čovjek spava i živi noćnu moru. Mi trebamo proživjeti ovu noćnu moru da nam se ne bi ponovno desila.

Ona poziva ljude da podignu svoja naselja na rodnoj zemlji. Da podignu imanja na rodnoj zemlji u sjećanje na svoje pretke, na duše zaboravljenih predaka. Naselja trebaju obitelji podići za sebe da bi mogli udisati čisti zrak. Naselja se trebaju podići za naše nasljednike i za buduće naraštaje. Svatko tko propisno stvori takvu oazu neće umrijeti, nego će živjeti vječno. On ili ona će jednostavno mijenjati tijela, kao što će na mjestu starih izrasti novi nokti. Oni će se ponovno roditi.

Da bismo se ponovno rodili, trebamo biti pozvani natrag od nekoga na Zemlji. Danas je uvriježeno mišljenje da smrću prestaje život. Nestat ćemo i nitko nas neće pozvati natrag na Zemlju. Neke religije prihvaćaju ponovno rođenje. Na primjer, budizam ili kršćanstvo. Oni se u svojim obredima prisjećaju umrle osobe. No oni to ne čine iskreno. Oni jednostavno spomenu ime i ništa više.

Prevoditeljica: Poznato nam je da Anastazija potiče ljude da podignu dom svojih predaka. Ona želi da oni žive u slobodi kakva je nekoć bila. No u stvarnosti postoje druge društvene strukture – političke, ideološke, religijske – i one ne funkcioniraju na isti način. Suprotstavlja li se ona svim ovim sustavima? Njezin je stav posvema buntovan.

Vladimir Megre: Ne mislim da se ona protiv ikoga buni. Ona nam prenosi svoju filozofiju, način života i ljudima daje mogućnost izbora.

Postoji pleme koje ne zna kako djeca dolaze na svijet. Ono vidi trudnu ženu, no ne povezuje njezinu trudnoću sa seksualnim činom. Poput nas, koji ne vidimo ono što je ispred nas. Ne vidimo da smo bolesni, odnosno zašto smo bolesni. Ljudi umiru još prije navršenih šezdeset godina, no ne povezuju smrt s načinom života. Mi bismo to trebali osvijestiti.

Često se kaže da Anastazija sa samo nekoliko zvukova, samo nekoliko riječi može snažno utjecati na ljude i da je to njezino oruđe snažnije od nuklearnoga ili bilo kojega super oružja današnjega vremena. Možemo reći da ona posjeduje to oruđe, no treamo naglasiti da je njezina snaga nešto dobro, ona je zapravo anti-oruđe!

Prevoditeljica: Ljubav?

Vladimir Megre: Jest, to je oruđe koje prevladava zahvaljujući ljubavi. U knjizi postoji poglavlje pod nazivom „Utrka u razoružavanju“. Vrlo mi se sviđa. U njemu djevojčica koja vlada posebnim sposobnostima razoružava rakete. Tako da se zemlja s najviše streljiva, metaka, projektila nakraju nađe u najvećoj opasnosti.

Prevoditeljica: Skoro svi čitatelji Vaših knjiga suglasni su u tome da su se čitanjem knjiga u potpunosti promijenili. Postali su osjetljiviji, puni ljubavi. Ponovno se se posvetili onome što vole i promijenili svoj život. Možemo reći da nas Anastazija putem knjiga vodi prema onome što jesmo, prema našemu istinskome sebstvu.

Vladimir Megre: Jest, ona nas vraća k sebi. Nesvakidašnja je pojava da ona, jednostavna pustinjakinja može u potpunosti promijeniti ljudski život. Ona je na mnoge utjecala. Kao dokaz tomu mogu navesti posvema neobične stvari. Naprimjer, u mome naselju na rodnoj zemlji u Vladimirskoj oblasti vidio sam ženu invalida kako podiže svoje imanje. Ona je iz Moskve, gdje je bila u potpunosti vezana za kuću. Pročitavši knjigu, rekla je da će podići dom na rodnoj zemlji. Nije imala nikakvu podršku obitelji. Ljudi su pitali kako će to ona izvesti. No ona je krenula i kupila 30.000 hektara zemlje. Živjela je na njoj dvije godine u šatoru, sadeći sama drveće i uređujući vrt klečeći. Suprug ju nije mogao pratiti. Povremeno je navraćao i pomagao ju materijalno da može kupiti građevinski materijal i podići dom. Zatim su joj se pridružili susjedi. Naposljetku je uspjela sagraditi kuću s nevelikim trijemom.

Posjetila me dobrostojeća obitelj iz Amerike koja je pročitala knjige o Anastaziji. Jedan član obitelji je također u invalidskim kolicima. Poveo sam ih u posjet toj ženi. Pričali su na različitim jezicima, sjedeći zajedno i držeći se za ruke.

Zadivljen sam time kako Anastazija može dati snagu i nove mogućnosti hendikepiranim ljudima.

Prevoditeljica: Zašto se ljudi mogu tako iznenada promijeniti? Čini se da Anastazija može dovesti ljude u čisto stanje, gdje mogu naći sebe i krenuti Božanskim putem kojim su upravo trebali krenuti.

Vladimir Megre: Vrlo vjerojatno. Neki kažu da Anastazija nasilno mijenja nazor na svijet i životnu filozofiju, ali to nije točno. Ja sam živi primjer toga da Anastazija ne primjenjuje nikakvo nasilje. Bio sam vrlo bolestan. Pored drugih bolesti, imao sam čir na dvanaestercu. Izliječila me. Nakon njezina pogleda, u tijelu možete osjetiti toplinu. Tijelo postaje sve toplije i toplije, nakon čega vam se počnu znojiti noge. Zatim vam se počne znojiti cijelo tijelo da bi vam se zatim iz nogu počeli oslobađati otrovi. Zatim ćete osjetiti vonj. Anastazija mi je to napravila i osjetio sam trenutno iscjeljenje.

Prevoditeljica: Zanima ga što to imate oko vrata. Ima li to veze s Anastazijom?

Vladimir Megre: Da, ima. No sad ću vam ispričati priču o tome kako me iscijelila. Ponovno sam se razbolio i pošao k Anastaziji. Zatražio sam ju da me izliječi. Odgovorila je da neće i da nije ništa postigla iscijelivši me jer nisam promijenio način života. Do dan danas pokušavam promijeniti način života, ali to nije jednostavno. Imam šezdeset i osam godina. Trebao bih još uvijek biti snažan i u formi, ali imam loše navike i previše jedem. To sve govori o tome da ona nikoga ni na što ne prisiljava. Kakav je to čovjek koji se uz malo volje ne može riješiti pivskoga trbuha, umjesto da ga skriva ispod odijela.

Uglavnom, knjige pričaju o zvonkome cedru. Tumače što je to zvonki cedar. Mnogi nose privjeske ili nešto drugo oko vrata. Neki su od zlata, neki od srebra. Neki nose križeve ili nešto slično.

Anastazija je pitala zašto to ljudi nose. S kojom svrhom? Zbog ljepote? Zašto? Zato jer im je to lijepo? Odgovorila je zašto ne bi nosili cedrovo drvce.

Osoba koja će nositi cedrovo drvce bit će otvorenija prema drugima. Razmišljao sam o tome kako se cedar spominje u Bibliji. O tome je pisao akademik Pallas. Car Salomon sagradio je od cedra hram. Svećenici u njemu nisu mogli prostajati službu Božju.

Cedrovo drvce koje nosite oko vrata najljepši je dar koji možete darovati svome djetetu.

Frankfurt, 9. listopada 2018.

Intervju možete pogledati na:

https://vmegre.com/en/events/39497/