„ZVONKI CEDAR RUSKI“ – „NOVA CIVILIZACIJA“
U nastavku priče o Anastaziji iz sibirske tajge, u prvome dijelu osme knjige pod naslovom „Nova civilizacija“, naša se Zemlja prepoznaje kao mjesto preobrazbe, s koje će, slijedeći Božanski program, sretno čovječanstvo širiti sreću u cijeli Svemir.
Ishodištem kozmičke preobrazbe javlja se novi čovjek – u svjetlu ruske filozofije Srebrnoga vijeka (V. Solovjov, N. Berdjajev) – bogočovjek – čovjek proširene svijesti, uzdignut do razine viših svjetova, u Anastazijinome poimanju – čovjek-sustvaratelj, sposoban nastaviti Božje djelo stvaranja.
Takav će se preobraženi čovjek uzdići na putu kozmičke evolucije, i prema Anastazijinome shvaćanju, podarit će život planetima u Svemiru. U tome i jest njegova viša svrha: čovjek je stvoren da bi vječno postojao i vječnost je pred onima koji stvaraju budućnost za sebe i svoj rod. Prema autoru, Vladimiru Megreu, riječ je upravo o Anastazijinim čitateljima, koji, možemo reći, u dodiru sa zemljom i posredno s Bogom, stvarajući svoje prostranstvo Ljubavi, predstavljaju nositelje duhovne revolucije novoga doba.
Možemo dodati da je riječ i o svim osviještenim pojedincima danas koji će, „preneseni vremenskim odsječkom mračnih sila“, iskoračiti u budućnost i izvršiti preobrazbu uime Boga.
Vrijeme preobrazbe je upravo nastupilo, jer kao što kaže Anastazija: „Zabljesnuo je On u Svemiru novom misli – koja predstavlja snažnu energiju, ali koja i sudi. U raspravama i legendama se mnogo govorilo o Božjemu sudu. On se nečujno i kradimice približio. Božji će sud zadesiti sve ljude na planetu Zemlja. Svatko će biti sam svoj sudac. Onaj tko odabire život i tvori stvaran život, bit će vječan i bit će nalik na velikoga Stvoritelja Svemira.“ Ili, drugim riječima, bit će dostojan svoga roda, ostvari li svoju višu prirodu u zalog budućih prosvijetljenih naraštaja.
