„ZVONKI CEDAR RUSKI“ – „OBREDI LJUBAVI“
Nastavljajući tematiku šeste knjige, „Knjige naslijeđa“, autor, Vladimir Megre istražuje obrede iz vedskoga vremena, s naglaskom na obredima ljubavi, koji su bili sposobni sačuvati ljubav u obitelji. Ljubav uzdiže na razinu kozmičke supstancije i pridaje joj karakter pokretačke, organizirane snage koja ujedinjuje i donosi sklad u obitelji. Koliko god nevjerojatno zvučalo, to je ujedno i cilj njegove Stranke naslijeđa, koja treba stvoriti uvjete da bi obitelji povratile energiju Ljubavi.
Ne bi li potkrijepio tvrdnje o vedskoj Rusiji, iznesene u prošlim knjigama, Vladimir Megre polazi tragovima predaka i vodi nas do arkaimske doline i južnouralskih stepa, u vrijeme otprije 40.000 godina, gdje su živjeli pripadnici drevne arijevske civilizacije. Arkaim, središte drevnih Arijevaca, prema mišljenju Anastazijinoga djeda, nije bio ni grad, ni hram, kao što se spominje u znanstvenim radovima, nego je bio akademija, u koju su mudraci odlazili razmišljati. Upravo su mudraci bili zaslužni za čuvanje znanja o drevnoj obiteljskoj tradiciji i obreda koje su korigirali i prilagođavali duhu vremena.
Ne bismo li bolje razumjeli pojave i razinu znanja o Svemiru kojim su vladali naši praroditelji, Anastazijin djed kaže da trebamo otići što dublje u povijest. Vladimir Megre tako odlazi do rodovske zajednice u pretkneževskoj Rusiji, u kojoj su se još bili sačuvali obredi, sposobni vratiti ljubav u obitelji.
Vladimir Megre spominje još jedno nalazište – nalazište Sungir iz vremena kasnoga paleoloitika, otkriveno 1955. godine u okolici povijesnoga grada Vladimira. Ono je jedno od najsjevernijih naseobina prvobitnoga čovjeka u području ruske nizine, na području Vladimirske oblasti.
U knjizi se provlači priča epskoga ugođaja o odnosu prema ljubavi jedne vedruske obitelji, obitelji Ljubomile i Radomira. Priča kulminira Anastazijinim vjenčanjem na kraju knjige, koja se, kao što kaže, vjenčala sama pred licem neba. Evo kako je taj završni prizor vjenčanja opisao Anastazijin pradjed:
„ – Uporna je ona, domišljata, pametna. Ne možeš joj se odmah suprotstaviti. Kao da joj nebesa uvijek povlađuju. Ona mijenja uzajamno djelovanje planeta. Znači li to da se žene tako sada mogu same vjenčati i zakonito rađati djecu? Treba shvatiti što je Anastazija izvršila, no ponajprije sve treba vratiti u prethodne zakone postojanja. Oni nisu samo tako oduvijek postojali. Ne bih li ih povratio, trebao bih se uvjerljivo suprotstaviti, ali ja nisam uspio. Ona je domišljata, pametna, ali ja … Eto, pronašao sam kako se suprotstaviti i poništiti obred.
Otac se iznenada naglo okrenuo pa pošao prema jezeru. Približili smo se jezeru. Ne izlazeći iz grmlja, gledali smo kako se nad jezerom nadvila neobična, jedva zamjetna svjetlost. Mogao se vidjeti odraz zvijezda u jezeru. Spuštale su se kao da padaju s neba. Naša je unuka sjedila sama na oborenome borovu drvetu. Na glavi je imala vijenac od cvijeća. Gledala je prema zemljanome skrovištu, gdje si ti spavao i tiho je pjevala.”
Otac nije izišao iz grmlja. Slušao je njezinu pjesmu. Na to je rekao:
– Ona je vjenčana. – Udario je štapom o zemlju. – Nitko nema pravo poništiti njezino vjenčanje. Nema niti jednoga obreda takve snage. Na to je tiho dodao: – Svejedno je je li unuku vjenčalo nebo ili ona samu sebe.”
